Proces odrastanja

Kontam ja Bellu skroz i suosjecam s njom, do te mjere da sam se sinoc cak 2x ufatila kako mi ne pici po zivcima.
Na stranu njena hakljavost, debilnost i nesposobnost da hoda i zvace zvaku u isto vrijeme, djevojka se ovaj put fakat nasla pred pravim iskusenjem. ( ironija je da od svih nas bas nju strefi, al hajd, nea veze).
jal edvard jal Dzejkob?
Obojica su ljudi o sebi i pri sebi..
Edvard je zauvijek mlad ( dobro, to on tvrdi, premda je rapidno ostario od new moon.a- one bore su fakat ofirne, al et, recimo da je vizazista dobio nogu, pa ga je zamijenila neka stazistkinja, kojoj od uzbudjenja drhte ruke.. ), vec stoljecima se obrazuje, romantican je i profinjen, s manirima gospode iz njegovog vakta (prije Krista) i ima pravo mocnu kucu i finog brata Emmetta.
Misticnost i potreba za povremenim sokiranjem raje doprinosi njegovom sarmu. Tolerantan je, ponekad mu se omakne nesto duhovito , brz je i mere letit. Dobro, mere i citat misli, al s obzirom da to ne zna koristiti, i nije bas neki dar..
Pored svih tih kvaliteta, co'ek je i depresivan, pomalo suicidan i mazohista. (halal bilo, i ja bih bila da zivim tolike godine) A kad to sve nije, onda je flegmatik.
Dzejkob je sve ono sho onaj nije.. Seljak co'ek, jednostavan i praktican. Ne konta ti se on plaho u nauku, lijepo i umjetnost, al zato konta zivot. -Ne trpi kompromise i zna sha hoce.
Zdrav humor je dokaz da bi - da je zivio toliko stoljeca koliko i edvard, zavrsio bar arhitekturu do sad. Dakle, nije on glup. Samo ne'a para.
Kad te voli, on te voli ono pravo. Folklorno. Muski. Bas se otisne. Posesivan, a i ne vrijedja se ak ga u naletu huje nazoves zivotinjom. Ne'a kod njega tajni, shukanja izmedju redova i ostalih igri ovog modernog svijeta. Sve je crno na bijelo.
Ipak, da je uglavnom co'ek, a ne vampir, dokazuje par pravih fula karaktera. . Ne bi ti se taj odvojio od djedovine, da si pita.. Zna to Bella dobro, udal' se za nj, morat ce zivjeti u zajednici, u onoj selendri od rezervata i prat ves na ruke. I hranit copor gladnih vukova. U nedostatku sirih pogleda na zivot, ovaj ne voli putovanja. Ko biva, treba stedit. I jos u kafani, on uvijek prvi narucuje. Allasalamet.
I sad, ona kao treba izabrat.. Koja nelogicnost. Prvo- iritira sama cinjenica da se neko, ko nije u stanju odluciti se izmedju bijelog i crnog hljeba u pekari, treba skontat izmedju vuka i vampira.. Drugo- ne kontam potrebu da se svaka prica zavrsi i time upropasti.. I trece- kuzim naziv- pomracenje- i samoj mi se sinoc smracilo pri spoznaji da kojeg god da izabere, sigurno ce pogrijesiti..

O, postacu, koji posteci zrtvujes svoje zelje i prohtjeve,

koji svjesno savladjujes potrebe svoga tijela,

kazi nam cemu tolika zrtva,

cemu to odricanje?! 

( S. Bugari )

Ne volim pisati. U stvari, malo je toga sto volim, sto me moze ono pravo oduseviti i cega se ushiceno prihvatam.. Prokletstvo ljenosti, pretpostavljam. A mozda su krivac tome i godine, nedostatak komunikacije s roditeljima ili guzva na Ferhadiji..  Kad bi se kako misli mogle projektovati na papir- ne sumnjam da bih bila jako uspjesna zena.. ili covjek. Kao onomad, neki biser antickog govornistva.

(21.07.)

 ***

Muka mi je od predstojeceg perioda. Bistrije od najboljeg sna tarot Milana mogu da vidim slijed dogadjaja do x- mjeseca.. Stresne dane i neprospavane noci,  pretjerano  trovanje svim  legalnim -inima,  totalno razumski neobjasnjivo i nicim izavano blokiranje Cad-a i crteza koji nije spasen, padanje Maxa tik pred materijaliziranje objekta, panicne tel. pozive roditelja: mamine izljeve placa i tatine zajedljive komentare o stogodisnjem studiranju il cemu vec..  Cak mi se cini da vec osjecam onu tako poznatu bol u ledjima; nekako mi i desna ruka vec ukocena od klikanja misa..  I ono kada prolijem punu solju kafe i uporno „klikam“ zamisljenu „undo“ komandu.. Kako samo mrzim to razocarenje kad shvatim da je kafa nepovratno prosuta!

.....

Ipak, u ovome zarkom ljetu osjecam dolazak jeseni i to me bas smiruje, gotovo jednako kao sto u cicoj zimi u januaru osjecam nemir zbog nadolazece vreline ljeta.

(24.07.)

****

Jutros  me, umjesto sata za sabah, probudi neka lomljava. Na trenutak zadrzah dah da bolje oslusnem sha se desava. Tras! Tras!- ponovi se. Neko negdje razbija staklo. Otvorih oci i shvatih da je mrak jos uvijek.  Tras! Tras! Iscekujem alarm. Tras! Tup! Tup!  Ne uzbudjujuci se previse, pokusavam skontati sta se pljacka. Auto? Posta? Dp? Apoteka? Apoteka- sumirah konacno; samo apoteka ima toliko stakla i tako dragocijene supstance zbog kojih vrijedi maltretirati se u gluho doba noci. Alarm se ukljuci. Mozda bih mogla ustati i pogledati kroz prozor. Al' ko ce sad ustajati.. iovako je apoteka na mojoj strani zgrade, a da mogu-  vidjela bih tek nervoznog  junkija koji u nedostaku prave sheme hipnotizirano juri za nekom supstitucijom.. BIPBIPBIPBIPBIBIP!!!- ko mahnit alarm na mom mobitelu se podje derati. Skocih da ga usutkam, da toboze, onaj dolje ne cuje.  Neofirno pridjoh prozoru.  Na prozorima susjedne zgrade vidim radoznale glave koje iscekuju drotove.. Klanjam sabah i ponovo uspjesno nabodem krevet.

Jeza me uhvatila tek  par sati poslije kad sam izasla vani i vidjela da pljacka nije bila san. Na neki cudan nacin bijah ponosna na sebe-  fakat apoteka!

Dragi Sherlock H, imao si srece sto nismo bili savremenici; sha bi tek bilo da sam ustala iz kreveta?

(01.08)

***

Snaga.

Ramazan. Taj divni Ramazan! Taj neopisivi spokoj, sigurnost i elan koji onu razdrazljivost, nesigurnost i bezvoljnost, s pocetka, sredine i kraja bilo koje price potpuno ponistava! Punjac spreman da napuni moje baterije, koje se drze tek na jednoj crti.. Vec osjecam i lagani povjetarac uz koji plesu haljine cvrstih zenskih safova u Carsijskoj dzamiji.. Neku macku koja se u tim bistrim nocima gotovo uvijek nadje na trijemu i kao hipnotizirana, sporim pokretima usiju, osluskuje ucaca..  Jos sinoc s angelhammerom dogovorih prvu teraviju.

Iskoristi dobro ovaj Ramazan, assia!!  Pazi dobro na svaku upucenu dovu, na svaku nafilu, svaki prouceni ajet, izgovorenu rijec i svaku misao, jer dobro znas da ces, kao i svaki put do sada, vec iza Bajrama klikati „undo“  za samo jedan sat iz mjeseca Ramazana.

(04.08)